Žalosna otajstva

Priredila: s. Ana-Marija Biško

Četvrtak, 28. listopada 2010.

Žalosnim Kristovim otajstvima evanđelja pridaju veliku važnost. Kršćanska se pobožnost oduvijek, a osobito u korizmenim pobožnostima (križnog puta ), usredotočivala na pojedine dijelove Muke, sluteći da se tu krije vrhunac objave ljubavi i izvor našeg spasenja. Krunica izabire neke dijelove Muke i poziva vjernike da na njih usmjeri pogled svoga srca i proživljava ih.

Tako žalosna otajstva započinju proživljavanjem trenutka velike tjeskobe pred voljom Očevom, u Maslinskom vrtu, protiv koje bi slabost tijela mogla biti stavljena na kušnju da se pobuni. Ondje je Krist izložen svim napastima i pritisnut svim grijesima ljudskog roda, zato da kaže Ocu: ,,Ne moja volja,nego tvoja neka bude!“ (Lk 22,42).

Taj njegov „da“ poništava „ne“ praroditelja u Edenskom vrtu. I tu je cijena njegova potpunog predanja Očevoj volji, postaje nam vidljivo iz otajstava koji slijede: uspon na Kalvariju , bičevanje, trnova kruna i smrt na križu, u kojima je izvrgnut najvećem preziru: Ecce homo!

U tom je poniženju objavljena ne samo Božja ljubav već i sam smisao čovjeka. Ecce homo: Tko želi upoznati čovjeka, mora poznavati njegov smisao, početak i puninu u Kristu, Bogu koji se iz ljubavi ponizi „do smrti, smrti na križu“(Fil 2,8).

Žalosna otajstva pomažu vjerniku ponovno proživjeti Isusovu smrt, stati s Marijom podno križa, ući s njom u beskrajni ocean Božje ljubavi prema čovjeku i iskusiti svu njegovu životvornu snagu.